BA

? Radost, sreća, zdravlje: 1. Unutrašnji mir. 2. Dobivanje zadovoljstva od pomaganja i podrške Drugima. Odnosi. 12R.tv❌✅ Želim Vama, Sebi i Drugima da na kraju naredne godine svako od Nas kaže: “2022. je bila najbolja godina mog života??”. Marcin Ellwart

Sreća

mentalno ili emocionalno stanje koje karakteriziraju pozitivni, ugodni osjećaji

Sreća, užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni. Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema.[nedostaje izvor] Predložene definicije uključuju slobodu, sigurnost, položaj u društvu, materijalna dobra, unutarnji mir i tako dalje. Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge). Druga definicija govori da je sreća trajno, pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom, ali i aktivno zadovoljstvo i postignuća.

Riječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog, tjelesnog osjećaja, dok se sreća koristi s dubljim smislom, unutrašnjim osjećajima. Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva, te se često promatra kao neprocjenjiva. Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije, može biti uzrokovana dobrotom drugih, ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne. Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom. Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike.

Wikipedia.org:

https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Sre%C4%87a

Maslowljeva teorija hijerarhija potreba

Abraham Maslow je osnivač škole unutar suvremene psihologije koja je poznata pod imenom humanistička psihologija. Njegova teorija osobnosti predstavlja jedan od temelja te škole pa se stoga može nazvati humanističkom teorijom osobnosti. Ovdje govorimo o dva temeljna dijela ove teorije:

  1. Hijerarhija motiva, vrednota i potreba
  2. Samoostvarene osobe

Ljestvica potreba

Maslow je ljestvicu potreba podijelio na:

  • D potrebe – potrebe nedostatka. To su: fiziološke potrebe i potrebe za sigurnošću
  • B potrebe – metapotrebe ili motivi rasta (kvazi potrebe). To su: potreba za pripadanjem i ljubavlju, potrebe samopoštovanja, potreba samoaktualizacije i potreba transcendencije (nadilaženja sebe).

Što su neke potrebe na nižoj razini to su sličnije kod različitih ljudi. Najveće su razlike u potrebama između pojedinaca na najvišim razinama u hijerarhiji. Osim toga potrebe koje su na višim razinama u hijerarhiji su više ljudske potrebe, a manje životinjske, one su karakteristične za ljudsku vrstu.

  • Fiziološke potrebe organizma (primarne biološke potrebe) – To su najvažnije, najosnovnije i najjače od svih potreba čovjeka. Nezadovoljavanje tih potreba dovodi do smrti organizma. Ako jedna od ovih potreba nije zadovoljena ove ostale ne mogu funkcionirati. To su: potreba za hranom, vodom, kisikom, spavanjem (sanjanjem), potreba za seksualnošću (opstanak vrste), zaštita od ekstremnih temperatura i potreba za izlučivanjem
  • Potreba za sigurnošću – temeljna psihološka potreba. To je potreba za stalnošću, redom, poretkom, strukturom i potrebe za predvidljivošću događaja u bližoj ili daljnjoj budućnosti

Kad su zadovoljene ove prve dvije potrebe, onda dolazi do zadovoljavanja ostalih potreba.

  • Potreba za pripadanjem i ljubavlju – Privrženost, odanost i ljubav stvara odnos s drugim ljudima.
  • Potreba za poštovanjem i samopoštovanjem – traži da se pojedinac zna nositi s poteškoćama i da ih rješava. Samopoštovanje treba razlikovati od oholosti gdje se čovjek vidi u boljem svijetlu nego stoje. Sliku o sebi stvaramo na temelju onoga što nam drugi kažu.
  • Potreba za samoostvarenjem – Samoostvarene osobe su one osobe koje su postale sve ono što su mogle postati. Mi smo bića koja su uvijek u nastajanju. Pojedinac koji je postigao samoaktualizaciju ostvario je i iskoristio sve svoje kapacitete, potencijalnosti i talente. Iskrenost prema sebi je za kompletni razvoj pojedinca, a neiskrenost prema sebi je pravo otuđenje čovjeka
  • Potreba za samonadilaženjem (transcendencijom) – Ovu je potrebu Maslow nadodao pred samu svoju smrt kad se već naziru obrisi transpersonalne psihologije kojoj je on također jedan od prvih začetnika i osnivača.
  • Princip homeostaze je princip po kome je najvažnja ravnoteža između potreba. Nju čine 4 momenta: potreba, instrumentalno ponašanje, cilj i olakšanje. To je takozvani motivacijski ciklus. Cijeli životni ciklus se sastoji od stalnog narušavanja i uspostavljanja ove ravnoteže.

Bitne karakteristike samoostvarenih ljudi:

  • Učinkovito opažanje stvarnosti
  • Prihvaćanje sebe, drugih ljudi i prirode
  • Spontanost, jednostavnost, skromnost
  • Usmjerenost na probleme
  • Potreba za samoćom i privatnošću
  • Nezavisnost od kulture i okoline gdje živimo
  • Stalna svježina zamjećivanja
  • Vrhunski-oceanski osjećaji
  • Izvorna želja za pomaganjem ljudskom rodu
  • Duboke veze s malim brojem pojedinaca.
  • Sklonost demokraciji
  • Oštro razlikovanje sredstava od ciljeva
  • Smisao za filozofski humor
  • Stvaralaštvo
  • Odolijevanje kulturi

https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Maslowljeva_teorija_hijerarhija_potreba

Zdravlje

Zdravlje je nivo funkcionalne i metaboličke efikasnosti živog organizma. Kod ljudi to je sposobnost individua ili zajednica da se adaptiraju i vladaju sobom prilikom suočavanja sa fizičkim, mentalnim, psihološkim i društvenim promjenama u svom okruženju.[1]

Svjetska zdravstvena organizacija definiše zdravlje kod ljudi kao “stanje kompletne fizičke, mentalne i društvene dobrobiti koje se ne sastoji samo od izostanka bolesti”, a posljednjih godina definicija je proširena da bi uključila sposobnost da se vodi „društveno i ekonomski produktivan život“.

https://bs.m.wikipedia.org/wiki/Zdravlje

Nezavisnost

Nezavisnost ili neovisnost je stanje osobe, nacije ili države u kojoj njezini naseljenici ili stanovništvo, ili neki njihovi dijelovi, vrše samoupravu i obično suverenitet nad svojom teritorijom. Suprotno od neovisnosti je status zavisne teritorije.

Definicija nezavisnosti

Da li se postizanje nezavisnosti razlikuje od revolucije, dugo se osporavalo i često se raspravljalo o pitanju nasilja kao legitimnog sredstva za postizanje suvereniteta.[2] Generalno, revolucije imaju za cilj samo preraspodjelu moći sa ili bez elementa emancipacije, kao što je demokratizacija unutar države, koja kao takva može ostati nepromijenjena. Na primjer, Meksička revolucija (1917) uglavnom se odnosi na multi-frakcijski sukob koji je na kraju doveo do novog ustava; rijetko se koristio za pozivanje na oružanu borbu (1821) protiv Španije. Međutim, neki ratovi za nezavisnost opisani su kao revolucije, poput onih u Sjedinjenim Državama (1783.) i Indoneziji (1949.), dok su neke revolucije koje su se posebno odnosile na promjenu političke strukture rezultirale odcjepljenjem država. Mongolija i Finska, na primjer, stekle su nezavisnost tokom revolucija u Kini (1911) i Rusiji (1917). Uzroka za zemlju ili provinciju koja želi tražiti nezavisnost je mnogo, ali većina se može sažeti kao osjećaj nejednakosti u odnosu na dominantnu moć. Sredstva se mogu proširiti od planiranih mirnih demonstracija kao u slučaju Indije (1947), do nasilnog rata kao u slučaju Alžira (1962).

Razlika između nezavisnosti i samostalnosti

Autonomija (samostalnost) se odnosi na vrstu nezavisnosti koju je dodijelio nadzorni organ koji i dalje zadržava konačnu vlast nad tom teritorijom (Devolucija). Protektorat se odnosi na autonomnu regiju koja ovisi o većoj vladi radi zaštite kao autonomnu regiju.

https://bs.m.wikipedia.org/wiki/Nezavisnost

Bosanski jezik

južnoslavenski jezik

Bosanski jezik je južnoslavenski standardni jezik zasnovan na štokavskom narječju koji koriste uglavnom Bošnjaci, ali i značajan broj ostalih osoba bosanskohercegovačkog porijekla.

Bosanski je službeni jezik u Bosni i Hercegovini,[7] uz srpski i hrvatski, u Crnoj Gori jedan od službenih,[8] a regionalni, odnosno priznati manjinski jezik u Srbiji (Sandžak),[9] Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu.[10]

Prema popisu iz 2013, 1.866.585 stanovnika u Bosni i Hercegovini govori bosanskim jezikom, što je 52,86% stanovništva Bosne i Hercegovine.[1] Osim toga, u Srbiji se ovim jezikom služi 138.871 stanovnik[2], Crnoj Gori 33.077,[3] Hrvatskoj 16.856,[4] na Kosovu 28.898[6] i zapadnoj Evropi i Sjevernoj Americi 150.000 stanovnika te neutvrđen broj iseljenika u Turskoj (neki izvori pretpostavljaju 100.000 do 200.000 govornika; na popisu stanovništva u Turskoj 1965. godine 17.627 osoba navelo je bosanski kao maternji jezik, 2.345 osoba navelo je bosanski kao jedini jezik kojim govore, a 34.892 osobe navele su bosanski kao drugi jezik kojim se najbolje služe).[11]

Pisma bosanskog jezika su latinica i ćirilica, mada se ćirilica sve slabije koristi. Historijska pisma su bosančica i arebica.

Nauka koja se bavi bosanskim jezikom naziva se bosnistika.

https://bs.m.wikipedia.org/wiki/Bosanski_jezik