HR

? Radost, sreća, zdravlje: 1. Unutarnji mir. 2. Dobivanje zadovoljstva od pomaganja i podrške Drugima. Odnosi. 12R.tv❌✅ Želim Vama, Sebi i Drugima da na kraju iduće godine svatko od Nas kaže: “2022. je bila najbolja godina mog života”. Marcin Ellwart

Sreća

mentalno ili emocionalno stanje koje karakteriziraju pozitivni, ugodni osjećaji

Sreća, užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni. Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema.[nedostaje izvor] Predložene definicije uključuju slobodu, sigurnost, položaj u društvu, materijalna dobra, unutarnji mir i tako dalje. Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge). Druga definicija govori da je sreća trajno, pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom, ali i aktivno zadovoljstvo i postignuća.

Riječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog, tjelesnog osjećaja, dok se sreća koristi s dubljim smislom, unutrašnjim osjećajima. Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva, te se često promatra kao neprocjenjiva. Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije, može biti uzrokovana dobrotom drugih, ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne. Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom. Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike.

Wikipedia.org:

https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Sre%C4%87a

Maslowljeva teorija hijerarhija potreba

Abraham Maslow je osnivač škole unutar suvremene psihologije koja je poznata pod imenom humanistička psihologija. Njegova teorija osobnosti predstavlja jedan od temelja te škole pa se stoga može nazvati humanističkom teorijom osobnosti. Ovdje govorimo o dva temeljna dijela ove teorije:

  1. Hijerarhija motiva, vrednota i potreba
  2. Samoostvarene osobe

Ljestvica potreba

Maslow je ljestvicu potreba podijelio na:

  • D potrebe – potrebe nedostatka. To su: fiziološke potrebe i potrebe za sigurnošću
  • B potrebe – metapotrebe ili motivi rasta (kvazi potrebe). To su: potreba za pripadanjem i ljubavlju, potrebe samopoštovanja, potreba samoaktualizacije i potreba transcendencije (nadilaženja sebe).

Što su neke potrebe na nižoj razini to su sličnije kod različitih ljudi. Najveće su razlike u potrebama između pojedinaca na najvišim razinama u hijerarhiji. Osim toga potrebe koje su na višim razinama u hijerarhiji su više ljudske potrebe, a manje životinjske, one su karakteristične za ljudsku vrstu.

  • Fiziološke potrebe organizma (primarne biološke potrebe) – To su najvažnije, najosnovnije i najjače od svih potreba čovjeka. Nezadovoljavanje tih potreba dovodi do smrti organizma. Ako jedna od ovih potreba nije zadovoljena ove ostale ne mogu funkcionirati. To su: potreba za hranom, vodom, kisikom, spavanjem (sanjanjem), potreba za seksualnošću (opstanak vrste), zaštita od ekstremnih temperatura i potreba za izlučivanjem
  • Potreba za sigurnošću – temeljna psihološka potreba. To je potreba za stalnošću, redom, poretkom, strukturom i potrebe za predvidljivošću događaja u bližoj ili daljnjoj budućnosti

Kad su zadovoljene ove prve dvije potrebe, onda dolazi do zadovoljavanja ostalih potreba.

  • Potreba za pripadanjem i ljubavlju – Privrženost, odanost i ljubav stvara odnos s drugim ljudima.
  • Potreba za poštovanjem i samopoštovanjem – traži da se pojedinac zna nositi s poteškoćama i da ih rješava. Samopoštovanje treba razlikovati od oholosti gdje se čovjek vidi u boljem svijetlu nego stoje. Sliku o sebi stvaramo na temelju onoga što nam drugi kažu.
  • Potreba za samoostvarenjem – Samoostvarene osobe su one osobe koje su postale sve ono što su mogle postati. Mi smo bića koja su uvijek u nastajanju. Pojedinac koji je postigao samoaktualizaciju ostvario je i iskoristio sve svoje kapacitete, potencijalnosti i talente. Iskrenost prema sebi je za kompletni razvoj pojedinca, a neiskrenost prema sebi je pravo otuđenje čovjeka
  • Potreba za samonadilaženjem (transcendencijom) – Ovu je potrebu Maslow nadodao pred samu svoju smrt kad se već naziru obrisi transpersonalne psihologije kojoj je on također jedan od prvih začetnika i osnivača.
  • Princip homeostaze je princip po kome je najvažnja ravnoteža između potreba. Nju čine 4 momenta: potreba, instrumentalno ponašanje, cilj i olakšanje. To je takozvani motivacijski ciklus. Cijeli životni ciklus se sastoji od stalnog narušavanja i uspostavljanja ove ravnoteže.

Bitne karakteristike samoostvarenih ljudi:

  • Učinkovito opažanje stvarnosti
  • Prihvaćanje sebe, drugih ljudi i prirode
  • Spontanost, jednostavnost, skromnost
  • Usmjerenost na probleme
  • Potreba za samoćom i privatnošću
  • Nezavisnost od kulture i okoline gdje živimo
  • Stalna svježina zamjećivanja
  • Vrhunski-oceanski osjećaji
  • Izvorna želja za pomaganjem ljudskom rodu
  • Duboke veze s malim brojem pojedinaca.
  • Sklonost demokraciji
  • Oštro razlikovanje sredstava od ciljeva
  • Smisao za filozofski humor
  • Stvaralaštvo
  • Odolijevanje kulturi

https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Maslowljeva_teorija_hijerarhija_potreba

Zdravlje

Zdravlje se određuje (definira) kao visoki stupanj opće funkcionalnosti organizma, odnosno nenarušenost funkcionalnosti organizma, harmonija i nenarušenost intelektualnih i bioloških funkcija. Također se, u proširenom smislu može promatrati kao stanje dobrog tjelesnog, psihičkog i društvenog blagostanja. Zdravlje se najčešće upotrebljava kao pojam odsustva od bolesti, traume (ozljede i njihovih posljedica), deformacija i duševnih poremećaja. Neki od uvjeta zdravlja su uravnotežena prehrana, tjelesna aktivnost i higijena, te stabilne obiteljske i društvene okolnosti.

https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Zdravlje

Nezavisnost

Nezavisnost ili neovisnost stanje je nacije ili države, u kojoj njezini stanovnici samostalno donose odluke na području svog teritorija.

Deklaracijom nezavisnosti proglašava se nezavisnost. Prva poznata deklaracija nezavisnosti potječe iz Škotske 1320. godine, a posljednji primjer je deklaracija nezavisnosti Južnog Sudana. Američka Deklaracija o nezavisnosti proglašena je 1776. godine.

Postizanje nezavisnosti razlikuje se od revolucije, koja se obično odnosi na nasilno rušenje vlasti. Dok su neke revolucije tražile i ostvarenje nacionalne nezavisnosti, drugima je samo cilj vladati s ili bez elementa nezavisnosti i emancipacije, kao što je demokratizacija unutar države, koja kao takva može ostati nepromijenjena. Neke zemlje dobile su nezavisnost bez revolucionarnih pokreta. Cilj ruske Oktobarske revolucije nije bila uspostava nacionalne nezavisnosti, već borba za veća prava radnika. U američkom ratu za nezavisnost, glavni cilj borbe bila je nezavisnost od kolonijalnih sila.

Povijesno gledano, bila su četiri glavna razdoblja proglašenja nezavisnosti: 1.) od 1776. do pojave revolucija širom Europe 1848., 2.) odmah nakon Prvog svjetskog rata raspadom Osmanskog Carstva i Austro-Ugarske, 3.) od 1945. do 1979., kada je sedamdeset novih nezavisnih država nastalo iz olupine europskih kolonijalnih carstava i 4.) nakon raspada komunizma 1990. na području SSSR-a i bivše Jugoslavije, kada je i Hrvatska ponovno postala nezavisna država.

Nezavisnost najčešće podrazumijeva samo jedan njen dio, teritorijalni i pravni. Sve češće se govori o ekonomskoj, monetarnoj, energetskoj i prehrambenoj nezavisnosti koje postanu upitne čim dođe prva veća kriza, sukob, sankcije, epidemija ili bilo kakav veći trgovinski poremećaj. Potpuna nezavisnost znači imati svoju hranu, energiju, vodu, zemlju, more, novac, komunikacije, infrastrukturu, distribucijsku mrežu i koridore. Društveni sustav koji preferira privatno vlasništvo postupno rastače nezavisnost zajednice.

Autonomija je vrsta neovisnosti, koju odobri vlast koja je nadzire i dalje zadržava vrhovni autoritet u tom području. Protektorat se odnosi se na autonomnu regiju, koja ovisi o vlasti, koja njome vlada. Datumi proglašenja nezavisnosti ili rjeđe datumi početka revolucije, obično se slave kao nacionalni praznik, poznat kao Dan nezavisnosti.

Razlozi zbog kojih se traži nezavisnost, mogu biti raznoliki poput gospodarskih poteškoća, nezadovoljstva postojećom vlašću ili zbog ugnjetavanja, kao u slučaju indijskog pokreta za nezavisnost.

https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Nezavisnost

Hrvatski jezik

južnoslavenski jezik

Hrvatski jezik (ISO 639-3: hrv) skupni je naziv za nacionalni standardni jezik Hrvata, te za skup narječja i govora kojima govore ili su nekada govorili Hrvati. Njime govori više od 5,5 milijuna ljudi, poglavito Hrvata u Hrvatskoj (3,980.000; popis iz 2001.) i Bosni i Hercegovini (469.000; 2004.).[2] Hrvatski je materinski jezik za Hrvate u drugim zemljama; Sjedinjenim Američkim Državama (58.400; popis iz 2000.)[1]; Austriji, 19.400 (popis iz 2001.); Srbiji 19.223 popis 2011.; Mađarskoj, (14.300; popis iz 2001.); Italiji (3.500; Vincent 1987.); Crnoj Gori (6.810; 2006.); Slovačkoj, 890; popis iz 2001.).

https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Hrvatski_jezik